Davne 1968. godine, prije pedeset godina, održana je prva izložba pod nazivom “Sarajevski salon“. Inicijativa za pokretanje tog izložbenog projekta i događaja potekla je od Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, a istaknuti pokretači te izložbe bili su tadašnji mladi umjetnici Borislav Aleksić, Mehmed Zaimović, Mersad Berber i likovni kritičar Muhamed Karamehmedović.

 

U predgovoru “II Sarajevskog salona“ (održanog 1969. godine u dvorani Radničkog univerziteta “Đuro Đaković“), Karamehmedović piše: “Kada smo prošle godine na ovom istom mjestu iznosili dojmove o prvom sarajevskom Salonu, bili smo uvjereni u činjenicu da sve ono što se tada desilo u skromnom omjeru izlagača i još skromnijem izložbenom prostoru treba da bude potvrđeno u budućnosti da bi se uistinu pokazalo u onoj mjeri prekretnim i presudnim za likovnu umjetnost naše sredine kako to svi želimo.

 

Očigledno, jedna nova koncepcija se borila za svoju afirmaciju: bez mnogo buke njeni kreatori stvarali su svoja djela, spremajući se za novi stvaralački obračun ove godine kako bi se afirmisao i potvrdio kvalitet a ne kvantitet. Jer, kako god je taj prvi Salon jasno ukazao na niz bitnih kvalitetnih promjena do kojih je došlo u tkivu naše anemične organizacije i likovnih smotri, mnogi znaci ukazivali su da bitka za konačnu afirmaciju Salona nije završena, već da je tek počela, i ona vjerovatno tek treba da izdrži svoja najteža iskušenja. Nešto se očigledno kreće i mi ćemo sa zadovoljstvom istaći da su i po broju izlagača i po kvalitetu njihovih radova evidentni rezultati u ovom kratkom vremenskom intervalu od jedne godine“.

 

Afirmacija i potvrda kvaliteta je upravo jedan od ciljeva ”obnovljene” izložbe “Sarajevski salon“ koju organizuje Udruženje likovnih umjetnika Kantona Sarajevo.

 

Na tadašnjim sarajevskim Salonima (od 1968. do 1974. godine) izlagali su neki od najznačajnijih bosanskohrecegovačkih umjetnika i umjetnica, među kojima: Alija Kučukalić, Borislav Aleksić, Husko Balić, Zdenko Grgić, Vojo Dimitrijević, Seid Hasanefendić, Bekir Misirlić, Nada Pivac, Mica Todorović, Ljubo Lah, Mehmed Zaimović, Boško Kućanski, Franjo Likar, Mersad Berber, Arfan Hozić, Milorad Ćorović, Ibrahim Ljubović, Jusa Nikšić, Affan Ramić, Mario Mikulić, Ismar Mujezinović, Radmila Jovandić, i brojni drugi.

 

Ukupno je realizovano sedam izložbi, a posljednji “Sarajevski salon“ održan je 1974. godine, iste godine kada je stari Umjetnički paviljon srušen, a 1975. godine, otvaranjem novog izložbenog prostora – galerije Collegium artisticum, “Sarajevski salon“ na izvjestan način prerasta u veću umjetničku manifestaciju pod nazivom “Collegium artisticum“, na kojoj se pored radova likovnih umjetnika, predstavljaju i ostvarenja arhitekata, umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera (što je predlagao i kritičar Karamehmedović u tekstu povodom Sarajevskog salona 1971. godine).

 

Nakon više od četiri decenije, 2011. godine, tada novoosnovano Udruženje likovnih umjetnika Kantona Sarajevo, na čelu s umjetnicima Izetom Alečkovićem i Džekom Hodžićem, smjelo kreće u organizaciju kolektivne selektivne izložbe istog naziva. Zahvaljujući entuzijazmu i energiji osnivača i voditelja Udruženja, kao i zalaganju umjetnika i umjetnica okupljenih oko pomenutog Udruženja, te svakako zahvaljujući finansijskoj podršci Ministarstva kulture i sporta KS, ”obnovljena” izložba “Sarajevski salon“ se evo već godinama realizuje, s ciljem da pruži relevantan uvid u aktuelno stvaralaštvo i umjetničku produkciju bosanskohercegovačkih umjetnika i umjetnica.