Radio Sarajevo: To treba vidjeti
Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevski salon (10-30. januar/siječanj 2020.): Alma Ajanić-Gavrić, Izet Alečković, Elma Alić-Šobot, Amer Bakšić, Aleksandar Saša Bukvić, Lejla Čehajić, Sead Čerkez, Boris Čistopoljski, Braco Dimitrijević, Nedim Đikić, Marina Finci, Stjepo Gavrić, Amer Hadžić, Jusuf Hadžifejzović, Amela Hadžimejlić, Boris Hodak, Dževad Hozo, Dženita Huseinović, Savka Krčmar, Danilo Kreso, Marko Kusmuk, Milijana Lagumdžija, Milan Lepir, Adis Lukač, Borko Močević, Hamzalija Muhić, Admir Mujkić, Mehmed Muratović, Dževdet Nikočević, Edin Numankadić, Emir Osmić, Džejlana Pašić, Senad Pepić, Enes Sivac, Aljo Smailagić, Samir Sućeska, Darko Šobot, Mladen Štrbac, Mladen Talanga, Halil Tikveša.
Priznajem, pomno sam iščitavao imena i prezimena. U ovom nevremenu se po imenima i prezimenima nagađa o njihovoj nacionalnosti i vjeri i iz toga se izvode rasistički zaključci o karakteru i kvalitetu ljudi. To je politika prinudne diobe naspram prava na slobodu svake vrste, pa i umjetničke.
Ovo unošenje u imena i prezimena je druge naravi, s radosnom spoznajom da je riječ o stvaralačkoj grupi etničke raznolikosti. I to uprkos činjenici da je poratno Sarajevo s dominantnom bošnjačkom većinom. Za to nisu nimalo krivi prave Sarajke i istinske Sarajlije (to se ne stiče samo rođenjem ili stanovanjem). Dakako, selektori izložbe su se prvenstveno vodili estetskim mjerilima, ali je lijepo što imamo i ovu raznovrsnost.
Salon – Osmi obnovljeni Sarajevski salon organizatori i priređivači smatraju najboljim u poraću. Nije se teško s tim složiti. Velika vrijednost izložbe je i generacijska slojevitost i prožetost. Tu su i umjetnici sa zavidnom međunarodnom reputacijom, koji nas godinama raduju svojim ostvarenjima, a i nailazeća mladost s potencijalom koji već sad impresionira. Postavku otvara In memoriam Muhamedu Ćeifu, s njegovim portretom.
Na izložbi su djela s ratnim reminiscencijama, jer bh. tragedija ostavlja traga i danas, pa i na one koji joj nisu svjedočili; asocijativnim povezivanjem prošlosti i današnjosti; likovnim dokumentima o zarobljenosti čovjeka nasilnim politikama; o dehumaniziranoj stvarnosti; voajerskom sponzorsko-medijskom povezivanju sporta i ženske erotike; konzumerizmu, marketinškoj i farmacetskoj manipulaciji (primjerice, instalacija “Mala prodavnica praznina”, kojoj su koautori učesnici Alternativne radionice).
Vidna je težnja umjetnika za oslobađanjem od stega svake vrste, pa otud radovi intonirani kritikom, ironijom, duhovitošću, crnim humorom. Ima tu i estetskih poruka “bez naslova”, koje nose umjetničku ljepotu po sebi. Istodobno, tu su i manifesti privlačne mladalačke “drskosti” i traganje za umjetničkim izrazima koji razgovaraju s ovim (ne)vremenom i osjećajima ovovremenih ljudi.
Kompozicionoj vrijednosti ovogodišnjeg Salona doprinosi raznovrsnost likovnih smjerova, autorskih (is)kazivanja, slikarskih i vajarskih tehnika i materijala. Naspram minimalističkih radova s krajnje reduciranim korištenjem boja, stoje djela “ubojitih” kolorita. Impresivne su i instalacije rađene u već tradicionalnom maniru ali i s inovacijama, posebice u video kreacijama. Raduje ta raznolikost nadahnuća u načinu obraćanja publici, sve do dodira sa kulturom grafita.
Sve u svemu, dobili smo snažno svjedočenje o senzibilnoj, odgovornoj i angažovanoj likovnosti.
Domaćin – Umjetnička galerija BiH otvorila je izložbenu sezonu postavkom na kojoj treba čestitati i toj instituciji od sasvim posebnog značaja. Svodeći učinjeno u prošloj godini, kustosica Maja Abdomerović i direktor Galerije Strajo Krsmanović podnijeli su u decembru izvještaj i javnosti.
Umjetnička galerija je lani muku mučila da se održi. Uprkos stalnoj neizvjesnosti organizovala je 19 izložbi. Galerija je svoj naziv i razlog postojanja dokazivala i gostovanjima u Bihaću, Širokom Brijegu, Mostaru, Trebinju, sarajevskoj opštini Novi Grad, te Zagrebu, Ljubljani, Skoplju, Kostanjevici na Krki. Vrijedna izložba organizovana je zahvaljujući saradnji sa ambasadom Italije.
Galerija je imala više od 8.000 posjetilaca. Među njima je više od 2.000 organizovanih grupa mladih – od predškolaca do sudenata. Oko 300 učenika učestvovali su u radionicama pod vođstvom Aide Šarac, koja je sa Abdomerović priredila i izložbu “Plavi artizam”, s grupom djece školskog uzrasta autističkog spektra. Taj projekat biće brendiran i podijeljen s 10 muzejskih institucija u FBiH. Priprema se i aplikacija Art see, muzejsko-obrazovni program za cijelu porodicu. Eto, Galerija širi djelatnost korištenjem savremenih medijskih tehnologija.
Vlada Kantona Sarajevo udvostručila je donaciju Galeriji na 80.000 KM. Viši nivoi vlasti uglavnom ignorišu ustanove koje svjedoče o civilizacijskom hodu Bosne i Hercegovine i njenoj kulturnoj baštini. To je jedna od beskrajno sramotnih istina o onima što vladaju ovom unesrećenom zemljom.
Smog – Dužnost je i nas pojedinaca da podržimo ovakve institucije i projekte. To se može učiniti i obilaskom postavke Sarajevskog salona koju svakako treba vidjeti. To bi bila podrška i Umjetničkoj galeriji BiH koja, uz ostalo, čuva oko 6.000 umjetničkih djela neprocjenjive vrijednosti.
Ako ništa, dolazak u Umjetničku galeriju BiH, tu dragocjenu kuću, biće vam bar kratkoročno toplo sklonište od grubosti svakodnevice. Pa tako i od politike i smoga, među kojima je znak jednakosti.